“Zato če se ovaj kritičar u ostatku teksta posvetiti izdvajanju radova koji prednjače svojom nezadrživom autentičnošču, pa i što se tiće utelovljenja osobitosti ženskog životnog iskustva…. Drugi je rad ‘Starša 2002.-2010.’ (‘Roditelji 2003. – 2010.’ iz 2017.) MARIJE MOJCE PUNGERČAR, instalacija od rasvjetnih tjelešaca, kuhinjskih stolnjačića I fotografija formatom nalik obiteljskim albumčićima, koji predstavljaju autoričine roditelje tijekom poslednjih sedam godina zajedničkog života, uvjek za stolom pri zajedničkom obroku, čitanju novina ili jednostavno u razgovoru i druženju. Na zadnjoj fotografiju u nizu majka sjedi sama u crnini. Način na koji je umjetnica zašla u suštinu takve primordijalne teme zavrjeđuje samostalni tekst, jer pun pogodak u samu bit stvari nije izveden samo fotografijama, ni ostalim elementima instalacije, nego upravo spojem likova najdražih staraca, ready made stolnjačića što su ih svakodnjevno koristili te osvetljenja kakvo istodobno ugađa dojam uzvišenosti antičkog friza i banalnosti dugotrajnog postojanja, dajući cjelom radu izvorni baladni ton bez ijedne upotrijebljene rjeći.”

Iz članka “Umjetnost bez šećera”, Novosti, Tjednik za racionalnu manjinu, 22. april 2022